Nacistički sotonisti iz Reda devet uglova infiltrirani u državu i crkvu u Crnoj Gori
Tko su Nikola Poleksić i Mirna Nikčević?
U The Empire Never Ended podkastu često obrađujemo one najčudnije proizvode razvijenog kapitalizma, otuđenja i atomizacije — razne bizarne nihilističke oblike neonacizma i terorizma. Također, nastojimo ukazivati na veze takvih grupa s (dubokom) državom u periodu nakon Drugog svjetskog rata kao i danas.
Stoga, nije iznenađujuće da je jedna od prvih grupa koja nas je zainteresirala bio takozvani Red devet uglova (RDU). RDU se samoodređuje kao nacional-socijalistička sotonistička grupa koja promiče praksu ljudskih žrtava (odnosno, ubijanje ljudi, što oni nazivaju „culling”) i koja je osnovana od strane vrhunaravnog čudaka britanskog neonacizma, Davida Myatta. Naime, prve epizode našeg podkasta posvećene su rasvjetljavanju porijekla Davida Myatta, njegovih veza s dubokom državom i terorizmom, njegove specifične sorte sotonizma te načina na koji ga povezuje sa svojim političkim uvjerenjima. Obradili smo i još ekstremniji, američki odjeljak RDU-a, (ili, kako ga oni nazivaju, „nexion”), nazvan Hramom krvi (Tempel ov Blood), kao i terorističke i neonacističke grupe povezane s ili infiltrirane od strane RDU-a, kao što su Atomwaffen divizija, Baza i druge.
Tijekom prikupljanja svih tih informacija naišli smo na jedan zanimljivi „nexion” RDU-a, nazvan Loža žvakača astralnih kostiju (Astral Bone Gnawers Lodge — dalje: ABG loža). Bili smo iznenađeni kad smo saznali da ABG loža djeluje na Balkanu, preciznije, u Crnoj Gori.
Još smo se više iznenadili spoznajom da su vođe te grupe, Nikola Poleksić i Mirna Nikčević, utjecajne osobe koje su zauzimale, ili trenutno zauzimaju položaje u državi, crkvi i civilnom sektoru.
U nastavku ćemo obraditi sve relevantne informacije vezane uz pojave koje smo najavili u ovom uvodu.
Red devet uglova i Hram krvi
Red devet uglova (Order of Nine Angles, ONA, O9A) — dalje: RDU ili R9U) je neonacistički sotonistički kult koji veliča ubojstvo, silovanje, pedofiliju i arijevski nacionalizam. Dok su različite individue i kolektivi, zvani „nexionima”, manje više otvorene o ovim svojim sklonostima, ili nekima od njih, ono što ih sve povezuje jest utjecaj tekstova Davida Myatta, glavnog autora iza pseudonima Anton Long i osnivača RDU-a. RDU je vjerojatno najpoznatiji po svom poticanju „cullinga”, odnosno žrtvovanja ljudi koje oni smatraju nepoželjnim (i koje RDU naziva „opfers”, od njemačke riječi za žrtvu) kako bi napredovali kroz sustav sličan cehovskim hijerarhijama majstorstva, počevši od „neofita” (neophyte) i završavajući na „besmrtnicima” (immortal). Iako najviše djeluju na internetu, množeći se na forumima i u privatnim grupnim porukama, RDU se integrirao u terorističke neonacističke grupe poput Atomwaffena i Baze te nadahnuo višestruka ubojstva te slučajeve brutalnog seksualnog nasilja, uključujući i nasilje nad maloljetnicima.
Unatoč smiješnim tvrdnjama RDU-a kako su oni baštinici šest tisuća godina stare tradicije, Red je vjerojatno osnovan u Ujedinjenom Kraljevstvu nešto prije ili tijekom 1970ih godina od strane Myatta kao mješavina simbola, mitologija i praksi drugih postojećih okultnih grupa poput Hrama Seta i Wicce uz ponešto Lovecrafta za svaki slučaj. Osim slavljenja fizičkog nasilja i pedofilije, ono što ističe RDU od raznih organizacija koje imitira jest njihova vjernost nacional-socijalizmu i negiranje, ili barem krajnja skepsa, prema Holokaustu. S meta-historijskom perspektivom na civilizaciju posuđenom od Oswalda Spenglera, Myatt kao Anton Long vidi RDU kao dio borbe protiv „magijskog” (eng. Magian, od Magi, što je množina od Magus — naziv za drevne stručnjake iranske religijske tradicije, npr. zoroastrizma) društva što predstavlja jednu antisemitističku interpretaciju povijesti unutar koje „magijska” odnosno židovska korupcija otuđuje arijevske ljude od neke imaginarne „plemenite” autohtone kulture. Unatoč odbacivanju mesijanskih religija, RDU ipak vidi sebe kao donositelja svog vlastitog mesije, nazvanog Vindex po jednom sporednom galskom generalu, čije će pojavljivanje korespondirati sa širenjem neo-Hitlerskog nacionalsocijalizma po kozmosu i time inauguriranjem novog „Galaktičkog imperija”. Zaista, sam Hitler zadobiva gotovo kristoliko značenje u hagiografiji RGU-a i u njihovom internom kalendaru. Naime, „yf” sustav, odnosno „godina Fayena/Fuhrera/Vatre (Year of Fayen/Fuhrer/Fire) računa se počevši od Hitlerovog rođendana.
Myattovo vlastito ideološko nasljeđe dolazi od Column 88, neonacističke militantne grupe koja je dobila vidljivost u UK-u tijekom 1970ih i 1980ih. Njihova je vidljivost otvorila put poznatijem Combat 18 (C18) u 1990ima koji je, prije nego što je postao autonomna teroristička grupa, radio kao osiguranje za neonacističkog političara Johna Tyndalla iz Britanske Nacionalne Stranke (British National Party). Sam se Myatt zakleo u lojalnost notornom C18 siledžiji Charlieu Sergentu s kojim će 1997. osnovati Nacional Socijalistički Pokret (Nacional Socialist Movement, dalje: NSM). Ipak, Myatt je britanskom neonacizmu najviše doprinio kao pisac, desetljećima pišući tisuće stranica o arijevskom nacionalizmu, nacionalsocijalizmu, terorizmu i negiranju holokausta. Njegov opus uključuje Manifest bijelih vukova koji je 1999. nadahnuo londonske bombašku kampanju čavlima (nail bombing) NSM-ovog člana Davida Copelanda. U to se vrijeme Myatt navodno pridružio Al Qaedi te je afirmativno pisao o praksi samoubilačkih bombaških akcija. Posljednjih godina Myatt se distancirao od onog što on naziva „ekstremizmom” te tvrdi kako je predan onome što naziva „numinoznim putem” (The Numinous Way). Unatoč tome što je pojam uzeo iz ključne RGU literature, Myatt niti je ikad priznao svoju ulogu u Redu devet uglova, niti ju je ikad negirao, što njegove tvrdnje o vlastitoj promjeni i razvoju čini smiješnima.
Pored Davida Myatta, obiteljsko stablo RGU-a širi se u raznim smjerovima. Zadržat ćemo se samo na nekoliko njih koji su relevantni za ABG ložu. Teško je shvatiti zašto, ali „društveno prihvatljivije” lice RGU-a predstavljaju reinvencija nacizma nazvana „Reichsfolk” glazbenika Richarda Moulta i blogerice Chloe Ortega. Pod okriljem praznih fraza poput „rodbinske časti” i „etičkog nacionalsocijalizma”, Reichsfolk je ipak u svom korijenu povezan s „Drekijanskim putem” (Dreccian Way; jedan od RDU pristupa) koji je mahom usredotočen na prinošenje ljudskih žrtava i silovanje.
Daleko otvorenije nasilan je američki Hram krvi kojeg su osnovali Jillian Hoy i Joshua Caleb Sutter — bivši propovjednik pokreta kršćanskog identiteta i grupe Arijevske nacije u Južnoj Karolini, vjerojatno ranih 2000ih. Hram krvi je u RGU krugovima najpoznatiji po knjizi Željezna kapija (Iron Gates), za koju se može reći da predstavlja distopijsku SF fanfikciju kultnog klasika „naci eksploatacije”, filma Ilsa: Vučica SS-a (1975), mada bez ironije te s daleko eksplicitnijim prikazima infanticida. U ovom, kao i u drugim tekstovima, Hram krvi se naslađuje u prikazima mučenja, silovanja, masovnih ubojstava i moćnim obavještajnim agencijama.
To slavljenje užasnog nasilja nije slučajno već je suštinski povezano s misijom Hrama krvi. Dok su RGU i njegov osnivač David Myatt propovijedali kako je „nužno stvoriti nemilosrdne individue koje će postojati onkraj magijskih koncepata dobra i zla” radi daljnje evolucije čovječanstva, Hram krvi provodi tu istu logiku još dalje. Oni žele stvoriti potpuno neljudske individue koje bi doslovno postale predatorskim vampirima koji bi vrebali slabe. S tim ciljem na umu, Hram krvi otvoreno prigrljuje sociopatske aktivnosti od pedofilije do slavljenja serijskih i masovnih ubojica kao „nexiona” koji spajaju takozvani „kauzalni” s „akauzalnim” svijetom. U svom časopisu Lažni prorok (False Prophet), Hram krvi objavljuje neke od najgorih sadržaja proizvedenih od strane RGU-a. U tom smislu, roman Iron Gates dio je njihovog programa te ne iznenađuje što je proglašen obaveznim štivom za članstvo terorističke grupe Atomwaffen divizija. Joshua Sutter, vođa Hrama krvi bio je također jedan od vođa Atomwaffena.
Centralna praksa Reda devet uglova i napose Hrama krvi jest promidžba takozvanih „uvidnih uloga” (Insight roles), odnosno dugoročnih infiltracija u „svjetovne” ili „magijanske” organizacije.
Uvidne uloge
Praksa uzimanja „uvidnih uloga” od centralne je važnosti za sustav inicijacije RDU-a. Ta se praksa sastoji u tome da osobe inicirane u RDU tajno djeluju unutar različitih grupa i organizacija čija su uvjerenja suprotna onima RDU-a, u periodu od minimalno šest mjeseci. Ta se praksa smatra metodom poticanja osobnog rasta i razvoja vještina manipulacije, ali i načinom potkopavanja „magijsko-nazarenskog sociopolitičkog sistema Zapada čime se potiče nestabilnost iz koje može iskrsnuti novi poredak — Imperij”.
Etika i uvjerenja infiltriranih grupa ne smiju biti u skladu s onima RDU-ovih infiltratora_ice, a budući da većina članstva RDU-a ima korijene u neonacizmu, aktivnosti u neonacističkim grupama se ne smatraju valjanim za uvidne uloge (kako je objašnjeno u jednom izdanju časopisa Fenrir kojeg je uredio Hram krvi). „Valjane oblike uvidnih uloga” predstavljaju primjeri koje navodi David Myatt kad tvrdi da je bio kršćanski i budistički redovnik, kao i to kada je te ranih 2000ih prigrlio islamističku ideologiju. Još neke primjere možemo vidjeti među članstvom Hrama krvi, čiji osnivač Joshua Sutter vuče svoje korijene iz neonacističke grupe Arijevska nacija, koje je osnovalo „ljevičarsku” organizaciju nazvanu Stranka ruralnih ljudi (Rural People’s Party), paralelno bivajući aktivnima u Hare Krišna pokretu unutar kojeg čak imaju vlastiti ogranak zvan Novi Bihar Mandir (New Bihar Mandir ). Iz ovih primjera vidimo kako postati pravoslavnim svećenikom može biti jedna od mogućih uvidnih uloga za RDU sotoniste.
Neizbježno, od RDU-ove knjige Naos do Liber 333 Hrama krvi, „uvidne uloge” se često promaljaju na njihovom „Putu lijeve ruke”. One su nužan dio rituala inicijacije i napretka kod većine, ako ne i kod svih RDU denominacija. Ne nedostaje potencijalnih meta za infiltraciju za neofite koji nastoje napredovati, a najčešće spomenuti prijedlozi iz RDU literature su vojska, policija, crkve i samostani te antifašističke organizacije. Hram krvi je posebno zainteresiran za oružane snage te je očito bio uspješan u privlačenju vojnih dužnosnika u svoj red te u korištenju vojske za treniranje svojeg članstva u taktikama ratovanja. Jedno izdanje njihovog časopisa Lažni prorok sadrži tekst jednog_e autora_ice koji_a tvrdi kako je završio_la pješadijski trening u Fort Benningu. On_a piše:
Moja odluka da se pridružim vojsci Sjedinjenih država je proizašla iz nečeg što sam viđao_la u zemlji… Prepoznao_la sam da je najveća hidra od svih sam „Veliki Sotona” — federalna vlada. Biti članom_icom vlade znači imati neupitni autoritet. Bit ćeš slavljen_a od strane milijuna vojnih veterana, imati zahvalnost stotina građana_ki radi služenja domovini. Što bi moglo biti bolje vampirsko iskustvo od toga?
Dugogodišnja uzdanica Reda devet uglova bio je njihov službeni časopis zvan Fenrir koji je obično definiran kao „časopis sotonizma i sinisternog”. Prva verzija Fenrira pokrenuta je od strane Davida Myatta koji ga je 80ih tiskao na svojoj pisaćoj mašini. Kasnije, 1990ih, Fenrir je uglavnom uređivao Myattov bliski suradnik Richard Moult, pod pseudonimom „Christos Beest”. Između 2010. i 2014. izašla je nova verzija Fenrira pod uredništvom mlađih „nexiona” RDU-a poput White Star Acception-a (WSA), Hrama krvi i ABG lože. U funkciji urednika Fenrira, Nikola Poleksić iz ABG lože koristi pseudonim Waren S. Gnobe (od „Bone Gnawers” — baš pametno). Novo izdanje Fenrira upravo stiže, a uređuje ga jedan francuski član RDU-a, „Albert Nythra”, koji je u bliskoj vezi s Hramom krvi, ABG ložom te s notornim članom RDU-a poznatom po zlostavljanju djece, Ryanom Flemmingom.
Ako želite naučiti više o Redu devet uglova, Davidu Myattu, Hramu krvi, Atomwaffenu, Bazi i drugim ograncima RDU-a i „Siege kulturi”, toplo preporučamo da poslušate prvu seriju naših epizoda (1–19) u kojima su sve ove teme detaljno obrađene.
ABG loža — nexion RDU-a
Tko su Nikola Poleksić i Mirna Nikčević, power couple RDU-a?
Poznata iz tabloida, Mirna Nikčević je osramoćena bivša crnogorska diplomatkinja, crnogorska nacionalistkinja i direktorica iz sektora civilnog društva, koja je pored toga i članica i pristaša zloglasne neonacističke sotonističke organizacije Red devet uglova (RDU).
Ime Mirne Nikčević pojavilo se u naslovima širom područja bivše Jugoslavije 2019. godine nakon što je je njezin skandalozni Facebook komentar postao viralan. Komentirajući kontroverzno političko pitanje u vezi s imovinom Srpske pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, Nikčević je napisala, referirajući se na srpsku pravoslavnu katedralu u glavnom gradu, da „zapalila bih Sram i sva goveda tamo”.
Takav nediplomatski jezik, naravno, nije dobro primljen pa je ukorena i smijenjena s mjesta službenice u crnogorskom veleposlanstvu u Ankari u Turskoj. Prethodno je na istom položaju bila u crnogorskoj misiji u Vatikanu (!!) i u Bruxellesu, odakle je navodno potajno poslana kući nakon što je uhićena zbog kupovine Suboxonea.
Sa svojim imenom po novinskim naslovima, posebno u srpskim desničarskim tabloidima, Nikčević se odlučila posvetiti svojoj novoj slavi u svijetu crnogorske nacionalističke politike. Za tu novu “insajt ulogu” odlučila je osnovati nevladinu organizaciju pod nazivom Montenegro International, koja službeno zagovara multikulturalizam, integraciju u EU i liberalne demokratske vrijednosti. Međutim, u stvarnosti je to tek način za propagiranje politike bivše vladajuće stranke DPS (njezin bivši poslodavac) i dugogodišnjeg crnogorskog vladara Mila Đukanovića (također rodom iz njezinog rodnog Nikšića). Njeni su je politički protivnici i srpski nacionalistički trolovi, kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori, proglasili “fašistom” i “sotonistom”. Ironično, u ovom je slučaju to doslovno istina …
Mirna Nikčević i Red devet uglova
Unatoč tome što je javna osoba, Mirna Nikčević se slabo trudila sakriti svoju pripadnost grupi, mada se to posljednjih tjedana promijenilo. Svjesna činjenice da vrlo malo ljudi u regiji zna za RDU i njegove simbole, prilično se otvoreno angažirala oko RDU-a i objavljivala sadržaje na društvenim mrežama. Našu je početnu pažnju privukla činjenica da je ‘lajkala’ niz postova na Facebook stranici Red Devet Uglova/ O9A/ ONA Balkan.
Teško je zamisliti da bi netko slučajno naletio na RDU Facebook stranicu i stavio srce na njihove objave.
Sljedeća slika je još indikativnija.
Ovdje objavljuje otmjene kutije cigareta rađene po vlastitom dizajnu uz tekst:
“Hej, dusmani, ovo se zove dobrom kombinacijom. Bjez’te gaçe, posra ve gu.. ca :D”
Na fotografiji je označen profil njenog supruga Nikole. Iako na prvi pogled izgleda benigno, dolje desno vidimo kutiju sa simbolom RDU, tzv. Sigil of Vindex, pri čemu Vindex za RDU predstavlja kozmičku inkarnaciju Hitlera (ili nekog tog tipa) čijim će se dolaskom ostvariti nacistički “Galaktički imperij”.
Nikolin komentar na ovu fotografiju emblematski je primjer njihovog mentalnog sklopa:
Slika Hitlera s oznakom Vindex s mrežne stranice ABG lože:
K tome, stranica iz starog broja časopisa RDU-a Fenrir s uputama kako ‘svjedočiti’ Vindexu.
Ako još niste uvjereni, ovdje možete vidjeti post Nikole koji prikazuje Mirnu kako čita izdanje Lažnog proroka, još ekstremnije američke inačice RDU-a, Hrama krvi. Obratite pažnju kako se iz milja Nikola referira na Mirnu.
Također, na njezinom Youtube kanalu vidimo kako njezina multikulturna nevladina organizacija milo podržava kanal njemačkog RDU glazbenika Noctyra Wyrda, koji proizvodi hitove poput “Agios o Baphomet”.
Da bi sve bilo još ridikuloznije, Mirna Nikčević je registrirana kao jedini vlasnik DOO-a “Nexion”. Kao što je gore rečeno, Nexion je izraz koji se koristi za čelije ili ogranke RDU-a. Ovi su podaci javno dostupni na mrežnoj stranici Centralnog registra privrednih subjekata Crne Gore.
Nikola Poleksić
Nikola Poleksić je karijerni RDU-ovac. Duboko involviran u pokret više od deset godina, zadobio je istaknutu ulogu u organizaciji kao vanjski adept (External Adept) i propagandist, urednik i autor za njihov časopis Fenrir. Nedavno je bio jedno od javnih lica grupe u ulozi održavatelja njihovog Twitter profila, objavio je intervju s Davidom Myattom Nicka Lowlesa i osobno dao intervju novinaru Jakeu Hanrahanu.
Obzirom da većina ljudi u RDU-u ne može zbrojiti dva i dva, Nikoli, kao ljigavom imitatoru i hvalisavcu, pošlo je za rukom da sebe predstavi kao nekakvu modernu balkansku verziju Davida Myatta. Što je najgore, čini se da on zapravo RDU shvaća ozbiljnije od većine njih, pa mu je pošlo za rukom postići određeni uspjeh u svojoj najnovijoj uvidnoj ulozi.
Za razliku od svoje supruge Mirne, koja ima stvarnu karijeru i javno koristi svoje pravo ime (iako preuzimajući lažni javni identitet), Poleksić je tijekom godina djelovao pod raznim pseudonimima, uključujući Nikola Kaljević (postoje indicije da je to bilo njegovo službeno ime u nekom trenutku), Nikolau Svarogow, Agni Hotram, Ignis STNS, Ogni, Waren S. Gnobe, Dmitar Komnen, Ebu-Bekr Ibn Polexia i αοζ Τρισάγιον.
Poleksićeve smo identitete uspjeli povezati uglavnom kroz njegovu vezu s glazbenom scenom u Crnoj Gori i preko njegove supruge Mirne. Nikola je svirao bas u nekoliko metal bendova između 2008. i 2012., uključujući Fade Out Sequence i Placid Art. Čini se da niti jedan od bendova nema nikakve veze s RDU-om, ali su nam te veze pomogle da ga povežemo s njegovim RDU glazbenim projektom zvanim Dark Imperivm. Dark Imperivm prvenstveno je proizvodio RDU napjeve i ritualnu glazbu te bio izravno povezan s ABG ložom.
„A, što se tiče nas troje — naš primarni fokus nije glazba, već naša Ezoterična Misija. Zbog toga se rad na projektu Dark Imperivm razvija polako. Više od same glazbe, zanima nas Umjetnost mraka. Glazba je samo jedan od alata koji koristimo u našem Velikom djelu Mysterivm Architecture. Glazba je sredstvo kojim se služimo kako bismo manifestirali svoje zlosutne / mračne namjere u materijalnoj sferi. Zvuk je instrument za stvaranje dimenzionalnog rascjepa kroz koji ulijevamo Tminu * u ovaj svijet.”
U glazbenoj sferi, stasao je svirajući u raznim metal bendovima, te u nekoliko alternativnih, post-rock bendova. Neki od tih bendova bili su uspješni na lokalnom, a neki čak i na međunarodnom nivou. Time se nećemo ovdje baviti.
Iz starog intervjua s kolegama iz benda Dark Imperivm objavljenog na sada već ugašenom ABG wordpress blogu.
Prateći nekoliko Facebook veza njegovih starih kolega iz benda, uspjeli smo pronaći ugašeni Facebook profil pod imenom Waren S. Gnobe, pseudonim koji još uvijek koristi za objavljivanje na mrežnoj stranici ABG lože.
Na ovom screenshotu možemo vidjeti Nikolin αοζ Τρισάγιον Facebook profil na kojem se prisjeća svirki u dobrim starim vremenima.
U siječnju 2021. godine, Nikola je kreirao RDU twitter nalog kojeg i uređuje. Ovdje se to potvrđuje u komentarima nekih članova RDU-a.
Ovdje objavljuje istu stvar (i isti naslov) istog dana, na RDU twitteru i na svojoj stranici: „Kad nas pitaju kako je RDU — Po Alahovoj milosti, moral je visok i ima nas mnogo.”
U ovoj twitter prepisci između twitter profila „Entuzijast silovanja” i RDU naloga, Poleksić se ponovo hvali kako je 20 godina studirao Bardonov sistem u teoriji i praksi, te objašnjava kako, iako je svatko slobodan izučavati što god hoće, biti dio RDU-a znači držati se određenih principa i slijeđenje Koda.
Nikola Poleksić i nacionalsocijalizam
U intervjuu s novinarom Jakeom Hanrahanom, Nikola umanjuje ulogu nacionalsocijalizma u RDU-u, predstavljajući je tek kao njihov simbolički izraz prkosa, a ne predanost stvarnoj ideologiji nacionalsocijalizma. Svatko tko prati RDU zna da to nije istina, ali hajdemo vidjeti što Nikola ima reći o tome svojim riječima.
Posljednji je dio citat Davida Myatta iz jednog od njegovih nacionalsocijalističkih tekstova. Laži „stvorene za diskreditiranje nacionalsocijalizma“, ono je što RDU obično naziva „magijanskim mitom o holokaustu“. U njihovom idiotskom sustavu vjerovanja, Holokaust je izmišljen kako bi diskreditirao ono što je inače pravedna i časna ideologija, te kako bi se porobili umovi arijevaca. Međutim, kad se ovaj mit razori, arijevci će moći postići više stanje svijesti i ostvariti Galaktički imperij.
Ovdje se žali kako ga je Facebook natjerao da skine Hitlerove slike:
Ponovo se sjećamo i slavimo Živuću Besmrtnu Zvijezdu! Kao Feniks, on je ustao iz pepela u nov život.
Gdje su danas sve one ličnosti iz Drugog svjetskog rata poput Churchilla, Staljina, Roosevelta? Sve ličnosti uzbudljive ljudske povijesti? Svi veliki ratnici? Većina njih su MRTVI! Oni su samo povijest o kojoj raspravljaju neki akademski stari prdonje i umirući veterani. Ali Adolf Hitler je Živ! On živi u srcima mnogih. U srcima mladih diljem svijeta. On ih i dalje nadahnjuje da pružaju Otpor, da djeluju u stvarnom svijetu, da prosuđuju i razmišljaju, da pristaju uz onu Vrlinu koju osjećaju kao Sudbinu Arijevske Rase !
Događa se danas u ovim krajevima da na isti dan, 20. travnja — kad mi slavimo Rođenje Godine, i Pravoslavna i Katolička crkva slave Uskrsnuće Krista odnosno Uskrs, na srpskom „Vaskrs”. Za nas, svakog 20. travnja, Adolf Hitler Uskrsava i Slavljen je, te cijeli Kozmos vibrira Zeig Heil !
Za Uskrs u ovim krajevima ljudi pozdravljaju jedni druge s „Hristos Voskrese!”, dok druga osoba odgovara: „Vaistinu Voskrese!”. Stoga, danas se Žvakači međusobno pozdravljaju s:
„Hitler Voskrese!”
VAISTINU VOSKRESE!
Infiltracija Nikole Poleksića u Crnogorsku pravoslavnu Crkvu
Možda najsmješnija i također izvanredno uspješna uvidna uloga u povijesti R9U-a je Nikolina infiltracija u crnogorsku pravoslavnu Crkvu u kojoj on trenutno ima titulu đakona.
Crnogorska pravoslavna Crkva (CPC) je mala vjerska organizacija nepriznata od ijedne svjetske službene pravoslavne Crkve. Ipak, CPC uživa naklonost prethodne vlade i nekih političkih stranaka te se može smatrati vjerskim krilom rastućeg crnogorskog nacionalističkog pokreta.
Iz Nikolinih intervjua znamo da je vjerska filozofija ABG lože sad navodno vođena od strane Gnostičke crkve Krista-Lucifera, što predstavlja svojevrsnu sintezu između RDU-a i kršćanstva. Naime, PDF dokument s principima te crkve objavljen je koristeći jedan od Poleksićevih pseudonima, a sam je dokument preplavljen simbolima koji se mogu pronaći na mrežnoj stranici ABG lože. Nepotrebno je naglasiti kako ni jedan od tih principa nije u skladu s teologijom CPC-a.
Čini se da je Nikola ulazio u Crnogorsku pravoslavnu Crkvu u isto vrijeme dok je osnivao tu gnostičku „crkvu”, koja pak ne postoji izvan interneta.
Brzina kojom je bio u stanju popeti se u crkvenoj hijerarhiji govori koliko ozbiljno Sveta sinoda CPC-a uzima obrazovanje svog svećenstva.
Do Uskrsa 2021. (2. svibnja), Nikola je već sudjelovao u svetoj liturgiji kao ipođakon uz bok poglavara Crnogorske pravoslavne Crkve, Njegovog Blaženstva Arhiepiskopa Cetinjskog i Mitropolita Crnogorskog Mihaila.
Na ovoj fotografiji, skinutoj sa službene mrežne stranice Ostroške-Nikšićke episkopije, možemo vidjeti nacističkog sotonista Nikolu Poleksića kako daje uskršnja jaja Arhiepiskopu Mihailu i Episkopu Bojanu Bojoviću.
Arhiepiskop Mihailo (drugi s lijeva) s nacističkim sotonistom Nikolom Poleksićem.
Do 20. lipnja 2021., Nikola je unaprijeđen u đakona u župnom dvoru Episkopa Bojovića u Nikšiću, što su popratili lokalni mediji u Crnoj Gori. Proces koji u mnogim pravoslavnim crkvama može trajati i nekoliko godina, u ovom je slučaju završen za nekoliko mjeseci. Kako bi držala korak s vrtoglavom brzinom napretka u CPC-u, Mirna Nikčević je krštena 25. svibnja 2021. godine. Najzad, dan prije njegove ceremonije postanka đakonom, Nikola Poleksić i Mirna Nikčević vjenčali su se u crkvi sv. Ivana Crnojevića u Cetinju u ceremoniji kojim je presjedao Episkop Bojan Bojović. Čini se da je CPC odlučila da su njih dvoje dovoljno dugo živjeli u grijehu…
Ulazak Mirne i Nikole u politiku i crkvu pružio im je pristup mnogo široj publici nego ikad prije. Kad su napokon postali svjesniji da se ne bi trebali otvoreno razmetati svojim vezama s R9U-om, polako su počeli brisati fotografije, prestali pratiti Facebook stranice, i, prije nekoliko dana, Nikola je obrisao svoj αοζ Τρισάγιον profil te otvorio jedan više crkveno podoban sa svojim vlastitim imenom. Treba također napomenuti da prva tri grčka slova — AoZ — u imenu su također kombinacija omiljena u njegovoj loži.
Nikola je vodio barem desetak stranica na društvenim medijima za svoje mnoge okultne projekte poput R9U Balkan, nekoliko gnostičkih stranica, jednu „transgresivnu” hinduističku stranicu itd., no bez mnogo pratitelja. Zato njegova posljednja infiltracija koja mu je omogućila ulogu moderatora jedne CPC crkvene grupe s četiri tisuće naivnih pratitelja predstavlja veliki napredak. Mirnina vatrena nacionalistička retorika također je prigrljena od strane CPC-a što joj je omogućilo držanje govora o crnogorskom nacionalnom identitetu sponzoriranih od strane crkve. Nikola si i dalje ne može pomoći a da ne ubacuje svoju agendu, primjerice ubacivanjem prerađenih slika njegove R9U- kršćanske crkve na CPC mrežne profile.
Mirna i Nikola iskoristili su nestabilnu političku situaciju kako bi poboljšali svoju poziciju u tim krugovima radi vlastitih ciljeva. Trenutno stanje u Crnoj Gori im omogućava da rade stvari koje su za većinu njihovih R9U kolega sa zapada nezamislive.
Važno je naglasiti da oni uopće ne vjeruju u vrijednosti za koje se javno zalažu: crnogorski nacionalizam, Crnogorsku pravoslavnu Crkvu, demokraciju itd. Za njih su to sve „magijanske apstrakcije” nad kojima se oni smatraju superiornima, ali koje su spremni iskoristiti da vlastite ciljeve. Oni se vode svojim vlastitim idejama o „ezoteričnom rasizmu” i „arijevstvu” za koje smatraju da je većina ljudi pre glupa da bi ih razumjela.
Na primjer, u recentnom intervjuu s Jakeom Hanrahanom, Nikola je izjavio da je on također i neka vrsta kršćana, što on ne smatra ne kompatiblinim sa sotonizmom. Kad ga je Jake upitao ne čini li ga onda to nekom vrtom magijanca, Nikola je imao spreman odgovor. Odgovorio je kako on ipak nije magijanac jer nije član ni jedne službene crkve, već svoje vlastite Gnostičke Crkve Krista-Lucifera, što po njemu predstavlja jednu RDU interpretaciju kršćanstva. Dodao je kako je na teologiju njegove crkve utjecala i nacistička okultistica Savitri Devi. Po tome možemo vidjeti da Nikola Poleksić nije iskren član Crnogorske pravoslavne crkve već da je za njega to sotonistička „uvidna uloga”.
Stoga, misija Klana (AoZ) jest da oplemeni neke pojedince kvalitetama koje će ih postepeno učiniti ultimativnim oruđem kolektivne alkemijske transformacije. Jedan način dosezanja tog cilja je sama Loža. Ono što se pod time misli je pre kompleksno da bi moglo ovdje biti opisano u detalje, a ne bi ni bilo taktično razotkriti takve informacije nekome tko nije član Klana.
(Nije li šteta što ne žele podijeliti te tajne s nama Homo hubrisima?)
Veza Poleksića i ABG Lože s Hramom krvi
U travnju ove godine novinar Jake Hanrahan objavio je zvučnu snimku intervjua s “legitimnim sljedbenikom Reda devet uglova, sotonističkog okultističkog pokreta koji utječe na neonacističke terorističke skupine širom svijeta.”
Kao što je rečeno, osoba s kojom je Jake razgovarao bio je Nikola Poleksić iz RDU-evog “nexiona” zvanog ABG loža sa sjedištem u Crnoj Gori.
U intervjuu, u kojemu je bio prilično dosadan sugovornik i očigledan oponašatelj Davida Myatta / Antona Longa, potvrdio je da ima čin “vanjskog adepta” (External Adept) u RDU hijerarhiji.
Vanjski adept jedna je od sedam faza koje osoba posvećena RDU-ovom “Sedmostrukom putu” može doseći. Da bi stekao čin, posvećeni pristaša RDU-a, prema pravilima Reda, mora izvršiti skup zadataka kao što je Organiziranje Sotonističkog Hrama; Treniranje i izvršavanje niza teških fizičkih zadataka; Proučavanje, konstruiranje i igranje Zvjezdane igre i tako dalje. Također, na popisu zadataka na petom se mjestu nalazi tzv. “poduzimanjem tajnog zadatka”. U RDU priručniku piše kako je tajna zadaća koju budući vanjski adept mora obaviti: „obučiti sebe i nekoliko članova poduzimanju istraživanja relevantnog za odabir opfera (opfer -njem. za žrtvu). Potrebno je odabrati prikladne kandidate za ulogu opfera koristeći sinisterne smjernice, te provesti odgovarajuća ispitivanja na svakom odabranom kandidatu. Nad Opferom ili opferima koji su odabrani neprolaskom na tim ispitima, izvodi se Ritual smrti u kojem oni igraju centralnu ulogu. Nakon toga, i nakon što su zgotovljene sve potrebne pripreme, odabere se sljedeći Opfer koristeći kao vodič Aeonics iliti sinisternu strategiju, te se poduzima Ceremonija opoziva”.
Čitajući RDU-ove tekstove kao što je Grimoire of Baphomet, može se pronaći objašnjenje Rituala smrti i Ceremonije opoziva. Oni se sastoje od žrtvenih ubojstava pažljivo odabranih žrtava (opfera). Na primjer, ovaj detalj možemo pronaći u objašnjenju Ceremonije opoziva, „Nakon ritualne žrtve, Čuvar uzima ljusku opfera i zakopava je na unaprijed pripremljenom mjestu na osami. Na mjestu pokopa, Hram se okuplja u noći mladog mjeseca kako bi pojeo žrtvene kolače.”
Dakle, očito je da je prema pravilima RDU-a Nikola Poleksić trebao ubiti osobu da bi postigao rang „vanjskog adepta“.
Otprilike u vrijeme objavljivanja intervjua s Jakeom Hanrahanom, Nikola je također saznao za naš podkast i nije bio oduševljen. Poleksić je osoba koja vodi službeni RDU Twitter profil i evo što ima za reći o nama:
Gomila pretencioznih nerdova… klevetanje, mladenački humor, ponavaljanje poznatih starih laži i nerazumijevanja RDU-a jest sve što ovaj podkast može ponuditi. Odviše samouvjereni. Samo-testirani opferi.
Nikola Poleksić nas naziva „samo-testiranim opferima“, što je vrlo jasan način, iako zamaskiran njihovim žargonom, za poručiti kako smo podobni da nas RDU ubije. Dakle, izjava dolazi od osobe koja je, prema pravilima RDU-a, već morala sudjelovati u ubojstvu (ako je istina ono što govori o svom činu u RDU-u).
U intervjuu s Jakeom Hanrahanom, Nikola također govori o svom i odnosu svoje grupe sa zloglasnim i otvoreno pro-pedofilskim propagatorima ubijanja djece — RDU nexionom pod nazivom Hram krvi. Nikola tvrdi da godinama nije bio u kontaktu s čelnikom Hrama krvi, Joshuom Sutterom (koji je ujedno i jedan od vođa terorističke skupine Atomwaffen Division). Također, ridikulozno tvrdi kako je Hram krvi najekstremniji dio RDU-a te kako nexioni poput njegove ABG lože, WSA-e (grupa Chloe Ortega) i Hram NJIH (Tempel of THEM) predstavljaju “progresivniju” stranu RDU-a (progresivno krilo propedofilskog neonacističkog sotonizma ?!).
Međutim, u tekstu nazvanom Fenrir, generacija tri, objavljenom na službenoj mrežnoj stranici RDU-a u ožujku ove godine Chloe Ortega piše:
“Bilo je to oko 2009.-2010. godine, kada sam pitala starog člana DarkLogosa, možemo li dobiti Fenrir za našu generaciju suradnika RDU-a. (…)
(…) Postupno su se Hram krvi i zloglasni Jall, te nekoliko drugih Nexiona poput ABG lože i Najnera pridružili Fenrir timu i zajedno proizveli oko 9 izdanja Fenrira; posljednje izdanje te druge Fenrirove iteracije proizvela je ABG loža. (…)“
Uskoro ćemo se pozabaviti sadržajem pojedinih Fenrira koje su Hram krvi i ABG zajedno proizveli, s napomenom da je ovaj tekst objavljen kao način najave da nova generacija Fenrira uskoro dolazi. Štoviše, rok za predaju novih radova bio je 6. lipnja 2021. godine. Evo što Chloe piše o novim brojevima Fenrira koji su trenutno u pripremi:
„Sretna sam i ponosna što mogu reći da stara druga iteracija Fenrirovog tima, minus Saturnyan, stoji iza ove Fenrirove iteracije, za Generaciju Tri Zlokobne Struje. Imenovat ću nekoliko nima i Nexiona koji će stajati iza ove Fenrirove iteracije.
Glavni urednik je Albert Nythra, rodom iz Francuske. (..) Albert Nythra je više od deset godina vezan uz RDU. Za to je vrijeme stvorio veze i drugarstva s drugim suradnicima RDU-a i Nexionima, čineći sebe ‘nexusom’, ili vezom, ili čvorom mnogih Suradnika i Nexiona širom svijeta.
Jedan od Nexiona u vezi s Albertom je Hram krvi i Jall, koji će također stajati iza ove Fenrirove iteracije. Albert također surađuje s Nexionima poput Drakon Covenanta [Nexion-majka zloglasnog g. Ryana Fleminga], Sentiessence / ATRA Albion, ABG loža i čitav niz drugih Nexiona iz Europe.”
Dakle, evidentno je kako će nova izdanja Fenrira uređivati stari tim koji uključuje i Hram krvi i ABG ložu, pod vodstvom urednika koji nije samo u bliskom kontaktu s oba RDU Nexiona, već i s Ryanom Flemingom, britanskim osuđenim pedofilom i neonacistom, koji je već tri puta osuđivan i uhićen zbog zlostavljanja djece. Nikola Poleksić je zaista okružen sjajnim društvom, koje je u potpunosti u skladu s vrijednostima RDU-a čiji je on jedan od vođa.
Sad ćemo se ukratko osvrnuti na neka odurna izdanja Fenrira koja su prema riječima Chloe Ortega, Hram krvi i ABG loža zajedno uredili.
Jedna od najgorih stvari koje je RDU ikada objavio je izdanje 4 Fenrira iz Fayen Godine 124 (za Hitlerove ne-obožavatelje to je 2013.). Uvod u časopis, kao i većinu tekstova u njemu, napisao je Jall iz Hrama krvi (to je ili Joshua Sutter ili Jillian Hoy, ili oboje).
Izdanje sadrži tekst pod nazivom “Zabranjena ljubav”, koji opisuje incestuozni seks između dvije sestre pred-pubertetlije i njihova oca.
Sljedeći tekst u izdanju napisao je sam Anton Long / David Myatt i u prvoj rečenici na vrlo jasan način prelazi na stvar: „Suprotno trenutnoj i rastućoj zabludi, Sinister Way (i Sinister Magick) uključuje praktične činove tame, krivovjerja, kaosa — poput ljudskih žrtava, primjerice.”
Ovo izdanje također uključuje reprint “klasičnog” RDU-ovog pedofilskog teksta pod nazivom “Djevojčica božica” koji započinje opisivanjem seksualnog interesa učitelja za 12-godišnjakinju, a kasnije opisuje seksualni odnos tog istog učitelja s 14-godišnjakinjom.
Izdanje završava ulomkom iz odurne knjige Željezna kapija koju je napisao Hram krvi. Ova je knjiga bila obavezna lektira za sve članove Atomwaffen Divisiona, koji između ostalog promovira ubojstvo i silovanje djece.
Sljedeće izdanje Fenrira objavljeno je 2014. godine, a ovog su puta Nikola Poleksić i njegova ABG loža bili glavni urednici (broj 1, YF). Na početku se nalazi bilješka kako je Jall iz Hrama krvi, koji je u to vrijeme bio “Vanjski predstavnik RDU-a”, odobrio izdanje.
Broj je uglavnom posvećen raznim slavenskim nexionima RDU-a, ali opet završava izvatkom iz knjige Željezna kapija Hrama krvi. Ovog su puta Nikola i Jall odlučili uključiti dio koji započinje opisom sadističkog ubojstva bebe pred majkom i prikaze kanibalizma, silovanja i mučenja.
Pa, kao što je Jall napisao/la u uvodu za prethodno izdanje Fenrira:
Da ne bi bilo zabune, „sotonizam je mračan, a sotonisti se naslađuju zlom“ — nadalje, „Pravi sotonisti čine zlo, kultiviraju zlo: oni su zli, u smislu pojma kakvim je sada prihvaćen.
Zaključak
Kad smo pokrenuli TENE podkast, nismo ni sanjali da ćemo napisati ovakav tekst. Međutim, kako je istraživanje napredovalo, apsolutna apsurdnost ove situacije postajala je sve očiglednija.
Bitno je zapamtiti da su sve ličnosti RDU-a, počevši od Davida Myatta i ostalih iz “stare garde”, pa sve do mlađih poput Nikole Poleksića, svi redom patološki lažovi. Pored toga, često su nevjerojatno ridikulozni likovi. Međutim, ne bismo trebali zaboraviti da su njihovi postupci izravno doveli do nasilja i smrti, od bombi Davida Copelanda godine 1999. do nedavnih ubojstava koja su počinili pripadnici Atomwaffena.
Kao reakciju na ovaj tekst, s njihove strane očekujemo mnoge apsurdne laži.
Koliko god da su vrijedni podsmijeha, ne smijemo zaboraviti da su te osobe vrlo opasne. Ipak, radi se o neonacistima koji većinu ljudi doživljavaju kao bezvrijedne, a sebe vide kao zle manipulatore i obmanjivače. Dio njihove agende je namjerno kršenje tabua kao što su ubojstvo, silovanje pa čak i zlostavljanje djece.
S druge strane, TENE podkast je do sad bio posvećen kritici raznih nacionalističkih pokreta. Zbog toga možemo reći da iako Nikola Poleksić i Mirna Nikčević nisu iskreni članovi Crnogorske pravoslavne Crkve, ipak ne želimo zanemariti odgovornost nacionalističkih organizacija poput CPC-a. Također, iako će naše izvještavanje biti iskorišteno od strane jednako nacionalističke Srpske pravoslavne Crkve radi napada na CPC, želimo naglasiti kako ni jedna nacionalna crkva na Balkanu ne može tvrditi kako ona nije instrument nacionalističke ideologije. Primjerice, Katolička Crkva u Hrvatskoj, koja bi u teoriji trebala biti „univerzalnija” od svojih pravoslavnih inačica, potpuno je dominirana nacionalističkom ideologijom, uključujući i pro-ustaškim elementima te ideologije.
I Crnogorska i Srpska pravoslavna Crkva u Crnoj Gori su nacionalističke organizacije kojima se izrazito protivimo. U ovom se slučaju čini da je CPC bila toliko nepromišljeno otvorena za nacionalizam da je čak dopustila da vođa jedne nacističke sotonističke grupe postane jedan od njezinih svećenika. Doduše, sudeći po njihovom podržavanju etničkog čišćenja, moglo bi se reći da su sve crkve na Balkanu vođene od strane osoba čija je etika bliska naci-sotonizmu, tako da one nemaju razloga likovati u ovom slučaju. Također, mi nismo zainteresirani za širenje mentaliteta panike oko sotonizma.
Ali, vratimo se glavnoj temi.
Proletarijat Crne Gore baštinik je herojske antifašističke povijesti te se nosio s puno većim i opasnijim neprijateljima nego što su ovi frikovi.
Smrt fašizmu — Sloboda narodu
PS
Nakon što smo objavili ovaj tekst na engleskom jeziku, snimili smo epizodu podkasta o istoj temi koja se nalazi na linku:
32: O9A in the Montenegrin Church and State — the Honeymoon’s Over
